Vitamin C
Osnovu biološke vrednosti luka cine minerali i vitamini. Pored znatnog prisustva mineralnih soli, narocito kalijuma i sumpora, i raznih oligoelemenata, crni luk je bogat vitaminima (B1, B2, C, E, K, P) i karotinom (provitamin A). Od lekovitih sastojaka najvažniji su glikozidi, etericno ulje koje mu daje karakteristican miris i ukus, rodanovodonicna kiselina, i jedan biljni hormon slican insulinu.
Osamdeset do 100 grama svežeg sirovog luka zadovoljava dnevnu potrebu ljudskog organizma za vitaminom C.
Luk je za organizam najkorisniji ako se uzima sirov, ali kuvanjem i dinstanjem (za razliku od drugog povrca) ne gubi mnogo osnovna svojstva, osim delimicno etericno ulje (zato gubi ljutinu) i vitamin C (koji se kuvanjem rastvara). Luk ne bi trebalo previše da se prži i u ulje ili puter treba odmah doliti malo vode, kako luk ne bi potamneo, jer je tada teže svarljiv.
Crni luk je mnogo blaži od belog, ali je mnogo delotvorniji od praziluka, kozjaka i vlašca, koji imaju gotovo jednaka svojstva kao i crni luk.
Lekovitost
Savremeni autori navode cak 15 lekovitih svojstava luka i duplo više oboljenja u kojima se luk može primeniti kao lek. Na prvom mestu svakako je diureticno svojstvo (narocito ako se pije sok ili konzumira sirov).
Luk sprecava razvoj mikroba, reguliše šecer u krvi, olakšava iskašljavanje, deluje kao laksativ, podstice lucenje želudacnog soka, što pogoduje boljem varenju.
Svež luk siguran je lek protiv crevnih parazita, a usitnjen pomešan s medom (u razmeri 1:1) služi za lecenje upornog kašlja i kao preventiva od zakrecenja krvnih sudova.


14:24
Dejan
Posted in: 
0 comments:
Постави коментар