- Ove godine me mediji više traže i svi bi da saznaju nešto novo o Titu... Sve je više ljudi iz regiona koji dolaze da se poklone senima mog dede i njegovoj pravednoj socijalnoj politici - kaže za "Vesti" 67-godišnji Titov unuk Josip Joška Broz.
- O dedeku su se od devedesetih naovamo ispredale razne neistine. Svako ko je hteo tih godina da se bavi politikom, prvo je opljuvao Tita, pa osnovao partiju. Srecom, vremena su se promenila, pa danas sve više mladih, koji nisu ni bili rodeni u vreme SFR Jugoslavije, dolaze na Titov grob. Njihova prica je slicna, svi su od roditelja culi da se u Titovo vreme živelo srecnije i spokojnije - zadovoljno veli Joška, dodajuci da se ovih dana priprema za put u Rusiju na proslavu Dana pobede.
- Pocastvovan sam pozivom iz Rusije i putujem 7. maja na paradu i trudim se da održim kontakte sa svim onim državama ciju je politiku deda poštovao - otkriva Joška, koji je od 2009. godine predsednik Komunisticke partije.
Ipak, ovih dana Jošku mediji opsedaju i zbog cetvrtog razvoda. Tako je ostao bez trofejnog pištolja i sata i prstena koje je dobio od dede, ali i mnogih drugih predmeta koji ga podsecaju na dedu.
- Titova imovina je razvucena, pokradena, a dodatno sam i sam kriv, makar za one stvari koje su mi ostale kao uspomena. Iza mene su tri razvoda i svaki put sam se trudio da deca što manje pate zbog nesuglasica sa bivšim suprugama. Sam sam prošao agoniju roditeljskog razvoda, imao sam tri, a sestra Zlatica dve godine kada su se naši roditelji razveli. Srecom po nas, deda je tada, kada su se moji razvodili uzeo Zlaticu i mene kod sebe i Jovanke - seca se Joška kako su selidbom kod dede za njega i sestru došli mirniji, lepši dani.
Iako su bili Titovi unuci nisu imali pratnju telohranitelja.
- Bila su to mirna i spokojna vremena, a mi se ni po cemu nismo razlikovali od druge dece, osim što su nam na roditeljske sastanke umesto roditelja, dolazili ljudi iz dedekove službe zaduženi za te poslove - seca se Joška i kaže da su mu u vreme srednje škole dva najbolja drugara bili deca cistaca ulice i jednog dedinog službenika.
- Tada je bilo sve sigurnije pa i druženje medu vršnjacima. U školi nije bilo protekcija kao danas, jer da je bilo, ne bih dva puta ponavljao! Ipak, ma koliko imao obaveza, dedek se trudio da aktivno ucestvuje u vaspitavanju sestre i mene. Posle osnovne škole želeo sam da upišem srednju šumarsku, ali je deda insistirao na gimnaziji. Prvi razred u Cetvrtoj beogradskoj gimnaziji sam ponavljao, u drugom su me, opravdano, oborili na popravni, te sam se na kraju i prebacio u šumarsku - smejuci se prica sagovornik "Vesti" i priznaje da je Tito bio za nijansu popustljiviji prema njemu, nego ostaloj deci i unucima.
- Bio sam mu miljenik, jer sam najviše licio na njega, ne samo fizicki, vec i po naravi, što je njemu bilo simpaticno. Tolerisao mi je neke nestašluke, koje otac Žarko nije - kaže Joška i dodaje da je izmedu dede Tita i njegapostojalo neograniceno poverenje, što nije bilo lako.
- Do dedeka su cesto dolazile razne price o mom ocu i o meni. Naravno, nijedna nije bila lepa i pohvalna, vec su bile ružne, a zasnovane na istinitom dogadaju i kasnije samo naduvane. Zbog spletkarenja i ogovaranja su se otac Žarko i dedek posvadali i prekinuli kontakt, što otac sebi nikada nije oprostio. Poucen tim iskustvom bio sam iskren, ma koliko to koštalo - priznaje Joška.
Družio se i sa decom svetskih državnika tokom letovanja na Brionima, od dece egipatskog predsednika Gamala Abdel Nasera, preko dece Moamera Gadafija i svih ostalih cuvenih državnika.
- Na Brionima mi je bilo dosadno kao u starackom domu. Protokol je gušio nas decu, zato sam stalno ispuštao gume na biciklima koji su bili glavno prevozno sredstvo na Brionima. Cinili smo i razne druge nestašluke, samo da bi nam se nešto dešavalo, pa makar izvukli i deblji kraj - seca se Joška i kaže da mu je žao što današnja mladež nema taj osecaj sigurnosti koji je pratio odrastanje generacija u Titovo vreme.


05:46
Dejan
Posted in: 
0 comments:
Постави коментар