Na širem nivou to ima smisla. Kad se Sunce “radalo”, ogromna energija mlade zvezde gurala je laganije elemente poput vodonika i helijuma ka spoljnim ivicama Suncevog sistema, blizu sebe ostavljajuci samo cvrste materijale.
Zato bi se moglo ocekivati da se slican raspored planeta može videti i u ostalim sistemima širom svemira. Medutim, kako smo vec otkrili mnogo egzoplaneta, pokazalo se da to nije slucaj. Štaviše, raspored planeta u Suncevom sistemu više je izuzetak, nego pravilo.
Gasovite planete koje su daleko od maticne zvezde su vrlo neuobicajena pojava. Jedan nacin da ih kategorizujemo je da merimo energiju koju dobijaju od svoje zvezde.
Vrele planete poput Merkura i Venere, tople (koje mogu biti pogodne za život) kao što su Zemlja i Mars i hladne poput Jupitera i daljih planeta.
U našem sistemu, sve gasovite planete su “hladne”, dok je to slucaj kod manje od 20 odsto sistema u univerzumu.
Zašto je onda naš Jupiter tako daleko od Sunca? Istini za volju – nije.
Naime, prema nekim teorijama, Jupiter je najverovatnije nastao na udaljenosti od Sunca na kojoj je trenutno Mars. Zbog sila koje su ga privlacile, približavao se Suncu do udaljenosti na kojoj je sada Venera.
Da nije bilo gravitacione interakcije sa Saturnom, verovatno bi i on bio “vreli Jupiter”, ali je ovako poceo postepeno da se udaljava od Sunca.
Jupiterovo putovanje kroz unutrašnji Suncev sistem objašnjava zašto nemamo vrele gasovite džinove u “komšiluku”, ali i to zašto nemamo “super-zemlje”, planete sa cvrstim jezgrom, ali mnogo manjim atmosferama, kakav je Neptun i mnoge druge planete u drugim sistemima.


21:13
Dejan
Posted in: 
0 comments:
Постави коментар