Ona može, a mladi i jaki momci ne mogu, to jest nece. Želja joj je još samo da jednom vidi grad i srpske manastire: Baka Ilinka Milic
Teško hodajuci, uz pomoc štapa, Ilinka dnevno prepešaci po nekoliko kilometara, a uvece, kad stado vrati kuci i ujutru rano, stigne da braci Žarku i Branku i bratanici Mariji pomogne oko muže i pravljenja sjenickog sira.
- Nisam se udavala, nemam dece, a braca Žarko i Branko su bez žena, Branko se nije ženio jer je ovde nemoguce naci devojku, a Žarkova supruga je otišla cim je rodila Mariju. Nije bila sa Peštera, nija naviknuta na surove uslove u kojima živimo i nije mogla da se navikne na ovdašnji život, sad je negde u Šumadiji - prica Ilinka i dodaje:
U zaseoku Budevo je i Ilinkin ranc
Baka Ilinka ne pamti kada je popila sok, nikada nije pila alkohol, ali zato umesto vode pije - surutku koja joj prija na svim temperaturama i jede uglavnom sjenicki sir koji, kao i drugi Pešterci, spravlja na originalan nacin, bez prokuvavanja mleka. Volela bi, kaže, kad bi za to imala novca, da ode do Sjenice i Tutina, da vidi narod, a želja joj je da, pre nego što ode na onaj svet, poseti manastire Crnu reku, Sopocane i Ðurdeve stupove.
- Na Pešteru je nemoguce naci cobanina, toliko mladih u Sjenici i Tutinu cekaju posao, a niko nece, ni za kakve pare, da cuva ovce. Ako ja ovako stara i savijena mogu da cuvam 100 ovaca, zašto to ne bi mogao neki mladic, mesecno bi imao hranu i 350 evra - naglašava Ilinka i dodaje da postoji još jedan razlog za njeno "angažovanje".
- Ne teraju me braca, moja je želja da budem uz stado, hocu da doprinesem porodici, da im pomognem da lakše prežive na surovom Pešteru. Uz to, kad je covek u pokretu, kad nešto radi i kad zdravo razmišlja - lepše i duže živi. Hvala bogu, ako izuzmem kicmu, ništa me drugo ne muci, nikada nisam bila kod lekara i nemam nameru, nadam se da cu cuvati ovce bar još desetak godina - uverena je ova starica. Od pešterskog vazduha i zdrave hrane živi se po sto godina
Baka Ilinka nije jedini cobanin na Pešteru koji "gazi" osmu deceniju života. Neki Pešterci su pregurali i stotu i još "trce" za svojim stadom, neke je na to naterala muka, a neke želja da budu u pokretu i što duže požive.
Prema nekim mojim saznanjima, na Pešteru živi oko 30 stogodišnjaka, neki su, poput Dragune Martinovic iz Jarebica kod Tutina, poživeli i do 115. godine zbog specificne klime i zdrave ishrane. Mnogi Pešter nazivaju srpskim Kavkazom.
Zime su ovde "sibirske", leta su topla, ali bez vlage, pa bolesti i razni "bacili" zaobilaze ovaj kraj. I ljudi su ocvrsli, naviknuti su na muku, bore se i ne predaju, zato verujem da ce baka Ilinka, iako na prvi pogled izgleda staro i onemocalo, poživeti još mnogo godina i biti uz svoje stado, uveren je publicista Redžep Halilovic koji godinama istražuje fenomen dugovecnosti na Pešterskoj visoravni.


22:10
Dejan
Posted in: 
0 comments:
Постави коментар