Nesporna je cinjenica da malo ko od Kikindana žed gasi cesmovacom. Oni kažu da, uglavnom, koriste flaširanu vodu, jer je ona iz cesme bljutava, neprijatnog mirisa, masna i nije cak ni za kupanje.
U Kikindi se voda crpi sa dubine od 160 do 220 metara i distribuira kroz 140 kilometara dugu vodovodnu mrežu. Dezinfikuje se na bunarima.
Direktor JKP "6. oktobar" Milan Karac kaže da je u vodi podosta organskih materija i da tokom dezinfekcije nastaju opasna jedinjenja.
"U pitanju su triholometani koji odlaze u vodovodnu mrežu i mogu uticati na zdravlje stanovnika", objašnjava Karac.
U gradskom Zavodu za javno zdravlje su još precizniji.
Dr Sanja Brusin Beloš kaže da voda u Kikindi ne odgovara Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za pice, obzirom da je hemijski neispravna.
"Voda sadrži povecanu koncentraciju amonijaka i organskih materija koje uticu na pojavu žute boje, a ponekad je, prema aktuelnom pravilniku, i kolicina arsena na gornjoj granicnoj vrednosti", dodaje dr Brusin Beloš.
Eko cesme u gradu i selima donekle ublažavaju problem, ali pravo rešenje je fabrika za preradu vode. Pred opštinarima je od prošle godina ili bolje reci, od prošle vlasti, ponuda za izgradnju fabrickog postrojenja sa kreditnim zaduženjem kod Nemacke razvojne banke u iznosu od šest miliona evra.
Predsednik opštine Pavle Markov ne spori da je taj kredit više nego povoljan, ali da ce se opština truditi, ako to bude moguce, da na neki drugi nacin reši problem vode.
Kako izgleda, još dugo ce u Kikindi najtraženija roba u trgovinama biti flaširana voda.
This post was made using the Auto Blogging Software from WebMagnates.org This line will not appear when posts are made after activating the software to full version.


03:35
Dejan
Posted in: 
0 comments:
Постави коментар