четвртак, 28. август 2014.

Svi su joj rekli da je to samo bubuljica, ali doživela je šok kada je saznala šta je zapravo...

Televizijska zvezda Mišel Duberi (34) iz Hala imala je rak bazicnih celija na nosu. Od 18. godine se nije izlagala jakom suncu, i nikad nije izgorela. Nakon operacije ostao joj je dubok krater na nosu, pa su hirurzi morali da uzmu kožu sa obraza i zatvore ga. Danas ona koristi kremu sa zaštitnim faktorom 50.


Vecina žena u Velikoj Britaniji misli da im nekoliko zraka sunca godišnje ne može naškoditi mnogo. Ova zemlja inace ima blaga leta i dame misle da ce zbog toga pocrneti na zdrav nacin i postepeno. I Mišel je mislila to. Mišel Duberi je postala poznata 2006. kada je pobedila u drugoj sezoni rijalitija "Šegrt".


Pocetkom ove godine ona je otkrila da ima rak kože na nosu. Zbog njega joj je sa desne strane nosa ostala rupa koju je morala da popuni pomocu plasticne operacije. Rak bazicnih celija imao je i Hju Džekmen. Ako se ovaj rak ne leci, širi se i oštecuje okolno tkivo, piše Daily mail.


Zbog toga Mišel danas koristi kremu sa zaštitnim faktorom 50. "To je najvažnija stvar u mojoj torbi. Nosim je svuda i nanosim je pažljivo svakodnevno, cak i više nego što treba ako sam direktno izložena suncu. Ako sam ja dobila rak, svako može. Imam 34 godine i nisam putovala van zemlje od 18. godine. Jedino sunce kojem sam bila izložena je sunce Engleske i zato nikad nisam nosila kremu za suncanje", prica ona.


Na nosu joj se prošle godine prvo pojavilo nešto što je licilo na bubuljicu. "Iznervirala sam se i promenila hidratantnu kremu, jer sam mislila da je ona kriva. Bubuljica je nestala na nekoliko nedelja, ali se ponovo vratila. Kupila sam kremu protiv bubuljica, ali ona nije nestajala. Nekad je bila veca, nekad samo crvena. Sada znam da je ta promenljivost odlika raka. A ranije sam mislila da je rak kože povezan samo s mladežima. Doktori kojima sam se obracala bili su neznalice", kaže ona. Kada je otišla kod strucnjaka pet meseci otkad se "bubuljica" pojavila, glavna briga joj je bio izgled.


"Doktor nije mogao da veruje da sam imala to na nosu, pred ocima i da ništa nisam uradila sa tim. Ali svi su mi rekli da nemam zbog cega da brinem. Biopsija je pokazala da imam rak. Pocela sam da placem, bila sam u šoku, tresla sam se", prica ona.


Za dve nedelje otišla je na otklanjanje obolelog dela kože. Rak bazicnih celija se širi u manje od 0,5 slucajeva, a lecenje je uspešno u 90 odsto slucajeva. Glavni izazivac je izloženost suncu. "Nikad nisam izgorela na suncu, niti se dugo suncala. Želela sam tamniji ten, ali mi nije palo na pamet da koristim kremu za suncanje u Britaniji", objašnjava ona.


Nakon što joj je uklonjeno obolelo tkivo, ostao joj je dubok krater na nosu. Hirurzi su uzeli kožu sa njenog obraza da popune rupu. "Srecna sam što sam tražila biopsiju, jer da nisam, rak bi još uvek rastao i ko zna koliko bi lica zahvatio. Imala sam srece. Sada svakog jutra stavljam kremu sa faktorom 50, a zimi smanjim na 30. I svoje prijatelje sam ubedila da to rade. Svi bi trebalo da rade to", porucuje ona.

Ivanović traži odgovore od Euleksa

 Lider Gradanske inicijative "Srbija, demokratija, pravda" Oliver Ivanovic pozvao je Euleks iz zatvora u Kosovskoj Mitrovici da konacno kaže kakve želi garancije da bi on bio pušten na slobodu do okonacanja postupka.

U zatvoru vec sedam meseci: Oliver Ivanovic

Ivanovic je istakao da je država Srbija ucinila sve što je mogla da uradi da bi on bio pušten na slobodu.


"Vodeni su razgovori s predstavnicima Euleksa u nekoliko navrata. Predsednik Srbije Tomislav Nikolic je slucaj izneo na sednici Saveta bezbednosti UN u maju ove godine. Moji prijatelji iz Gradanske inicijative su ovu temu isticali na svim sastancima sa ambasadorima zapadnih zemalja, EU i drugih medunarodnih organizacija, ali sam i dalje u zatvoru", rekao je Ivanovic za novosadski "Dnevnik".

Ivanovic kaže da mu nije jasno kako potparol Euleksa Migel Karvljao de Farija smije da kaže da nece biti pušten da se brani sa slobode bez obzira kakve garancije pružila Vlada Srbije.

"Ono što potparol Farija ocito ne zna je da garancija Vlade Srbije predstavlja samo argument sudu da izuzetno restriktivnu meru zameni manje restriktivnom.

Pritvor je krajnja mera, koja se izrice kao izuzetak, a ne kao pravilo, jer ja živim na Kosovu i nikad iz njega nisam odlazio. Objektivno bi sud i bez garancije Vlade Srbije morao biti ubeden da necu napuštati Kosovo, odnosno da cu biti dostupan sudu", naveo je Ivanovic.

Ivanovic je vec sedam meseci u zatvoru, nakon što je uhapšen neposredno uoci izbora za gradonacelnika severne Mitrovice. Od tada mu je pritvor neprestano produžavan uz obrazloženje da bi mogao da utice na svedoke, kao i da postoji mogucnost od njegovog bekstva, iako je Srbija u meduvremenu dala garancije da bude pušten da se brani sa slobode.

Italijanska mina u potoku

 Minobacacku minu zaostalu iz Drugog svetskog rata pronašao je prilikom cišcenja Simica potoka Zoran Kondic iz Banje Koviljace. O tome je obavestio policiju, a strucnjaci su minu uklonili iz potoka i ona je odneta na uništenje.


- Cistio sam korito Simica potoka pored moje kuce. U potoku je posle avgustovske poplave ostalo mnogo nanosa. Zamahnuo sam krampom i udario u neko gvožde. Video sam da je to mina duga tridesetak centimetara i odmah pozvao policiju. Došli su i sklonili je iza moje kuce, obezbedili je i sacekali strucnjake da je odnesu na uništenje. Ne znam da li je bujica donela sa Guceva još nešto - kaže Kondic.



U Odeljenju za vanredne situacije kažu da je pronadena italijanska minobacacka mina, kalibra 60 milimetara. Zaostala je iz Drugog svetskog rata i naoružana upaljacem. Izvadenu minu obezbedivala je policija, a tim za neeksplodirana ubojna sredstva Sektora za vanredne situacije uništio je to ubojno sredstvo.


Uništavanje je obavljeno kod mesta Bela Reka nadomak Šapca. Tamo je kod starog mlina pronadeno skladište artiljerijskih projektila iz Drugog svetskog rata i vec izvadeno 18 komada. Specijalizovana ekipa zajedno sa granatama uništice i minu iz Koviljace.

TAMARA I MILICA DAJU NOVI ISKAZ: Saučesnice Marka Milićeva na novom saslušanju!

BEOGRAD - Dve devojke osumnjicene da su prikrivale Marka MIliceva, vozaca „kantrimena” koji je pregazio Luku Jovanovica (21), bice ponovo saslušane u cetvrtak na licni zahtev.


"Tamara Bogdanovic i Milica Novakovic, tek nakon što im je odreden pritvor do 30 dana, shvatile su da su u ozbiljnom problemu i zato su ponudile tužilaštvu da daju novi iskaz u kome ce detaljno pricati o Marku Milicevu, za koga su rekle da je vozio „kantrimena“ i njegovom kumu Bratislavu Vesovicu, koji mu je pomogao da sakrije automobil", kaže izvor.


Dan nakon što budu saslušane ove dve devojke, zakazano je prepoznavanje osumnjicenog Vesovica. One su naime ranije rekle da Vesovica ne prepoznaju sa fotografije, iako su nakon nesrece zajedno sa Milicevim i Danom Manevski proveli sedam sati u njegovom stanu, gde su se istuširale i oprale krv sa odece.


Naime, Bogdanoviceva i Novakoviceva su zadobile posekotine o stakla na „kantrimenu” kada je udario Jovanovica.  
Pritvor je do sada bio odreden svima zbog moguceg uticaja na svedoke, a Vesovicu i da ne bi ponovio krivicno delo pomaganju uciniocu.


Sada Trece osnovno tužilaštvo u Beogradu traži i da se Tamari Bogdanovic, Dani Manevskoj i Nikoli Lepenu odredi pritvor jer postoji mogucnost da opet pomognu vozacu „kantrimena” koji je 10. avgusta pobegao u Tursku.  Za njim je raspisana crvena Interpolova poternica i na ime Marko Markovic, kako se zvao dok se septembra prošle godine nije vencao sa Nadom Milicev.


(Blic)

Ko su novosadske krvopije?

 Aktivisti Demokratske stranke (DS) delili su u utorak popodne gradanima muvalice za ubijanje muva i letecih insekata, želeci tako da, kako su kazali, pokažu da je gradska vlast u Novom Sadu nesposobna da reši probleme sa komarcima, a kamoli komunalni nered koji vlada u gradu. Srpska napredna stranka (SNS) odbacila je kritike Demokratske stranke za stanje u javnim i komunalnim preduzecima u Novom Sadu i optužila DS da su oni u prethodnom mandatu uništili ta preduzeca.


"Mi smo želeli da pokažemo gradonacelniku i našim sugradanima da smo svesni ogromnog broja komunalnih problema u gradu, kojima se niko ne bavi i niko ih ne rešava", kazala je nbovinarima portparolka Gradskog odbora DS-a Jadranka Jovišic.


Ona je postavila pitanje kada ce ljudi koji su zaduženi za te poslove poceti njima da se bave. Akcija se zvala "Sve gradonacelnikove krvopije", a sproveli su je aktivisti podmlatka DS-a, Demokratska omladina.

Usledilo je oštro saopštenje novosadkog odbora SNS-a. "Krvopije iz DS-a su isisale budžete gradskih preduzeca pa bi omladina te stranke trebalo da se pozabavi krvopijama u sopstvenoj stranci, umesto što ponovo kritikuje gradsku vlast koja pokušava da uspostavi efikasan sistem funkcionisanja komunalnih preduzeca", navodi se u saopštenju SNS-a.

VUČIĆ STIGAO U BERLIN: Pomoć Nemačke nam je neophodna

BERLIN - Premijer Vlade Srbije Aleksandar Vucic doputovao je danas u Berlin i na pocetku posete sastao sa nemackim ministrom za ekonomsku saradnju i razvoj Gerdom Milerom.

Obracajuci se novinarima nakon sastanka, premijer Vucic je izjavio da je ovo kljucna adresa i da je razgovor sa nemackim ministrom Milerom bio izuzetno važan za Srbiju.

Tema sastanka bila je podrška u grantovima i mekim kreditima, koje Nemacka planira za Srbiju do kraja godine, u iznosu od 140 miliona evra, a bilo je reci i o temama iz oblasti energetike, komunalnih usluga i poljoprivrede.
Vucic je istakao da je tokom susreta zatražio pomoc i podršku Milera za projekte u obrazovanju, posebno mladih, kao i projekte za razvoj preduzetnickog duha.

"Pohvalili smo se smanjenjem nezaposlenosti u Srbiji i to tako što smo u poslednjih pet meseci svakog narednog meseca imali manji broj nezaposlenih u odnosu na prethodni mesec. Medutim, mladi su nam i dalje problem. Tražimo rešenja za promenu obrazovnog sistema kako bi mladi ljudi u školama vec bili spremni za posao. Za to nam je neophodna pomoc Nemacke", istakao je premijer Vucic.

U popodnevnim satima srpski premijer ce razgovarati sa predstavnicima Svetske banke.

U Berlinu ce u cetvrtak, 28. avgusta 2014. godine, biti održana Konferencija o Zapadnom Balkanu.Tom prilikom savezna kancelarka Angela Merkel ce, nakon što je 15. jula u Dubrovniku ucestvovala na Samitu šefova država Zapadnog Balkana u okviru procesa Brdo-Brioni, zajedno sa ministrom privrede Zigmarom Gabrijelom i ministrom spoljne politike Frankom-Valterom Štajnmajerom primiti šefove vlada, ministre spoljnih poslova i privrede šest država Zapadnog Balkana, kao i Hrvatske i Slovenije koje su clanice EU.

Pratite Sport na Facebooku i Twitteru

Milošević aminovao pogrom Srba u Slavoniji

 Vlasti Srbije, ali i mirovnjaci Ujedinenih nacija bili su upoznati i saglasni sa hrvatskom akcijom „Bljesak“, sprovedenom u maju 1995. godinine u kojoj je za samo tri dana iz zapadne Slavonije proterano nekoliko destina hiljada Srba, a na stotine ih je ubijeno tokom obracuna i u izbeglickoj koloni.


 Optužen da je odgovoran za pogrom Srba: Slobodan Miloševic 


Da je tadašnji predsednik Srbije Slobodan Miloševic aminovao ovu akciju kojom je rukovodio licno predsednik Hrvatske Franjo Tudman, svedoci izveštaj tadašnjeg episkopa slavonskog Lukijana, koji je on podneo Svetom arhijerejskom saboru SPC. Naime, episkop Lukijan, uz detaljan opis stradanja naroda na prostoru zapadne Slavonije, navodi da je pošto su kolone izbeglica krenule ka Srbiji licno išao kod Miloševica da traži pomoc, ali da mu je ovaj odgovorio da ne brine jer „sve tece po planu“!

- Napad je izveden sa svih strana, uz ucešce tri puta jacih snaga (15.000 „zengi“) uz sadejstvo tenkova, artiljerije, pa cak i avijacije. Naši su imali dva tenka i cetiri topa. Iznenadenje je bilo tim vece, jer su snage RH preuzele punktove UN i odatle napale. Osim toga, vlada RSK je ispoštovala sve odluke UN, onako kako je naredio predsednik Srbije Slobodan Miloševic, koji je stajao iza svih tih odluka... Od vrha RSK je poruceno da u slucaju ratnih sukoba naše jedinice prime prvi nalet, a da ce zatim kroz dva casa doci kompletna tehnika i pomoc u ljudstvu. Casovi su prolazili, ali niko nije došao. Naši su se lavovski borili, jer su ocevi branili svoju decicu, a odrasli sinovi svoje ostarele roditelje. Negde oko 10 casova otišao sam da vidim kako se drži Pakrac. Naši su vratili Hrvate na polazne položaje i cak ušli i oslobodili veci deo grada. Vodile su se ulicne borbe. Hrvati su se povlacili. Naši su ocekivali pomoc u artiljeriji. Zaista, u povratku iz Pakraca sreo sam dva topa, ali nažalost oni nisu stigli do cilja, jer je vec bio prosecan put Okucani-Pakrac sa 11 sela, a 7.000 ljudi, žena i dece ostalo je u obrucu. Isto se desilo i sa selom Paklenica kod Novske. Naši su dugo odolevali, ali pomoc nije stizala ni iz ostalih delova RSK, ni iz RS, ni iz Jugoslavije. Branioci su ginuli nežaleci svoje živote za svoje najmilije. Ali uzalud.

Oko 17 casova, videlo se da od pomoci nema ništa, te je pocela evakuacija žena i dece, prema Bosni (RS), jer je linija odbrane pocela popuštati. Ja sam trcao do radija, da ohrabrim branitelje i sprecim paniku, do komande da vidim hoce li doci pomoc, u Dom zdravlja, gde je stizalo mnogo ranjenika, u podrume-skloništa da umirim majke i decu. Za to vreme su moji sveštenici spasavali civilno stanovništvo, a pre svega decu i žene iz svojih parohija.

Prilikom evakuacije, jedini put je bio kroz šumu Prašnik putem koji su Hrvati držali pod svojom vatrom. Sveštenik iz Okucana je na tom mestu za dlaku izbegao smrt zadobivši šest rana. Selo za selom je padalo, a narod se povlacio prema Okucanima, pa prema Bosni. Pomoc, videli smo, nece doci. Ustaše su ulazile u Okucane. Negde oko 22 rekao nam je komandant poslednje odbrane da ja i osoblje Doma zdravlja potvrdilo da možemo poci za Bosnu jer više nece biti ranjenika. To je znacilo da ce oni držati odstupnicu boreci se dok ne izginu. Krenuli smo. Cim smo izašli iz Okucana opazili smo po putu mnoštvo isprevrtanih traktora koje su vozili žene ili decaci. Tela izmasakriranih žena i dece ležala su svud okolo, na stotine. Po nama je otvorena besomucna paljba. Smrt i pakao. Stigosmo do mosta na Savi. Smestili smo se kod tamošnjeg sveštenika u Gradišku. Svu noc su se cule detonacije iz pravca Okucana, da bi tek sutradan zamuknule. Znalo se šta to znaci. Naši su se borili do poslednjeg. Hrvati su još uvek tukli izbeglice prema mostu cak i avionima. Još samo po neki retki srecnik je do 14, 2. maja, prešao most, a onda su se pojavili hrvatski tenkovi i most zatvorili. Putem od Gradiške do Banjaluke zbegovi.

Narod ocajan. Oko 8.000 izbeglih, uglavnom žena i dece, 7.000 ostalo u Pakracu odakle se još cuju detonacije jer se naši ne predaju, nego se još nadaju da ce stici pomoc. Oko 6.000 ljudi nema. Još 10 dana iza toga cule su se borbe sa Psunja - opisuje episkop Lukijan i dodaje:

- Ja sam sa Njegovom Svetošcu i Episkopom backim otišao još jedino gde sam mogao - kod Miloševica, želeci da on pomogne da se zapadna Slavonija proglasi zašticenom zonom UN. Odgovor je bio da je to dugacka procedura i da nema potrebe za brigom, jer je, rece, „autoput otvoren i narod se evakuiše uz pratnju snaga UN“ i „sve tece po planu“.

- Dok je zapadna Slavonija nestajala u krvi svoje dece, Beograd se zabavljao prvomajskim programom i sportskim utakmicama. „Sve ide po planu“, kako rece predsednik, Srbije povodom masakra i pogroma u zapadnoj Slavoniji, gde živi zavide mrtvima, a zavidim im i ja - zakljucio je episkop u izveštaju Saboru. Ovaj izveštaj, podnet još 1995. godine, nedavno je objavio Saborni Hram Svete Trojice u Pakracu.

adf 300x250

facebook like

Socijalni STANOVI U NISU NIJE CENA OD 350 EURA POGLEDAJTE

Postovani mozda je za vas like stranice mala stvar, ali nama puno znaci HVALA!!!!

facbook like

 
Design by Free WordPress Themes | Bloggerized by Lasantha - Premium Blogger Themes |